Poljski ministar: Ako se Kijev ne suoči s Volinjskim masakrom, nema šanse za ulazak u EU

„To sam već mnogo puta izrazio. Rekao sam da, ako se Ukrajina ne suoči s genocidom u Volinju, ako ne bude ekshumacija, obilježavanja, onda nema nikakve šanse za ulazak u Europsku uniju“, rekao je Władysław Kosiniak-Kamysz novinarima.

Naglasio je i svoje „vrlo jasno i čvrsto protivljenje“ veličanju nasljeđa Stepana Bandere, vođe Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN), koji je povezan s događajima za koje Varšava tvrdi da su rezultirali smrću do 100.000 Poljaka.

Istodobno, Kosiniak-Kamysz kritizirao je poljskog predsjednika Karola Nawrockog zbog veta na zakon o nastavku financijske pomoći ukrajinskim izbjeglicama, nazvavši taj potez „suprotnim sigurnosnim interesima“ njegove zemlje.

Volinjski masakr izvele su ukrajinske pronacističke paravojne snage tijekom 2. svjetskog rata. Nacionalistička skupina UPA (Ukrajinska pobunjenička armija) je 1942. odlučila protjerati Poljake iz te regije, piše DW. 

Masakr tijekom 2. svjetskog rata

UPA je etničkim čišćenjem htjela stvoriti povoljne „pretpostavke” za etabliranje ukrajinske nacionalne države nakon rata.

Prvi napadi na sela u kojima su većinski živjeli Poljaci dogodili su se u veljači 1943. Vrhunac masakra se dogodio 11. srpnja 1943. Na taj dan, koji je u povijest ušao kao „krvava nedjelja“, napadnuto je 99 naselja. Voinici iz skupine UPA su mobilizirali i ukrajinske civile, koji su svoje poljske susjede ubijali svime što im je došlo u ruke: kosama, vilama i sjekirama, te palili njihova imanja. Bilo je i onih Ukrajinaca koji su, usprkos životnoj opasnosti kojoj su se izlagali, spašavali svoje poljske susjede.

Kasnije su se borbe proširile i na područja zapadnije od Volinja, na istočnu Galiciju i Bieszczady na jugoistoku Poljske. Sve do kraja rata 1945. po navodima poljskih povjesničara je ubijeno oko 100.000 Poljaka. A oko pola milijuna ljudi je pobjeglo ili je protjerano.